O vašem zdravlju

Najčešće sportske ozljede i kako ih spriječiti i liječiti?

Sport je fizička ili mentalna aktivnost koju čovjek izvodi po skupu utvrđenih pravila, u cilju natjecanja s protivnikom ili protivničkim timom uz primjenu propisanog sistema bodovanja kako bi se došlo do pobjednika.Uz pojam sporta veže se i sportska ozljeda tj. svaka ozljeda koja je nastala prilikom kineziološke aktivnosti (trening, natjecanje, rekreacija).

Važno je razlikovati ozljedu od oštećenja, gdje ozljeda biva posljedica mehaničke sile, udarac predmeta, udarac protivničkog igrača, udarac pri padu na tlo ili sila kontrakcija vlastitih mišića te je akutnog nastanka. Oštećenje shvaćamo kao posljedicu niza uzastopnih mikrotrauma tj. povezujemo ju s sindromom prenaprezanja kroničnog karaktera jer ponavljana trauma s vremenom nadvlada sposobnost regeneracije tkiva. Zajednička stavka ozljedi i oštećenju manifestira se na način da sportaš više nije sposoban za daljnju sportsku aktivnost.

Prema mjestu nastanka ozljede sustava organa za pokretanje možemo podijeliti na ozljede mekih tkiva: mišićne, tetivne i ligamentarne ozljede, ozljede kože i sluznica, ozljede oka  i ozljede tvrdih struktura (kosti, zglobova, hrskavice i meniska).

Što se tiče prevencije ozljeda u sportu, bitna stavka s kojom se započinje, ali i završava svaki trening jest istezanje (stretching). To je najbolji oblik prevencije ozljeda naravno uz prethodno zagrijavanje laganim trčanjem. Prije početka treninga, mišići su kruti i skraćeni. Njihovo svojstvo elastičnosti omogućuje im da podnose udarce pa će ih fleksibilniji mišići bolje podnositi. Zagrijavanjem i istezanjem, mišićima se povećava fleksibilnost a time i elastičnost, povećava se prokrvljenost mišića, uspostavlja se bolja živčano-mišićna inervacija, a time i koordinacija pokreta (Braunstein 2003). Postoje dva oblika istezanja: statičko i dinamičko. Statičko je uobičajen način istezanja, izvodi se polaganim pomicanjem određenog zgloba prema krajnjoj poziciji njegovog opsega pokreta do granice boli i zadržavanje iste 5 do 60 sekundi (Mellion i sur. 2003),a dinamičko (balističko) istezanje uključuje razne varijante skokova, marširanja, dakle brzi pokreti određenog zgloba prema krajnjoj poziciji opsega pokreta (Mahler i Donaldson 2010).

Osim istezanja, u jedan od glavnih oblika prevencije ozljeda svrstavaju se i razni oblici bandaža (taping) odnosno korištenje elastičnih ili neelastičnih traka u svrhu učvršćivanja i potpore ozlijeđenom zglobu ili u određenim slučajevima ortoze. Najčešće se koriste za stabilizaciju zgloba koljena i gležnja.
Primjerice, sportaš koji je već prije imao uganuće gležnja, a ne nosi ortozu, ima 5 puta veći rizik ponovnog nastanka ozljede u odnosu na sportaša koji nosi ortozu (Nishikawa i sur. 2000).

Treninzi mišićne izdržljivosti također pomažu sportašu ne samo smanjiti rizik ozljeda već i unaprijediti rezultate na natjecanjima. Osim za povećanje izdržljivosti, jakosti i snage mišića, ove vježbe dodatno pridonose i smanjenju krvnog tlaka u mirovanju, smanjenju frekvencije pulsa i krvnog tlaka pri vježbanju te pozitivnim promjenama na lipide u krvi, smanjenju GUK, povećanje gustoće kostiju, smanjenju stresa, tjeskobe i depresije, unapređenju obavljanja aktivnosti u svakodnevnom životu (Johnson i Mair 2006).

PRICES terapija, najpoznatiji način liječenje ozljeda, istegnuća, udaraca ili jednostavno bolova.

Prevention (prevencija) na prvi pogled  ne spada u principe zbrinjavanja sportskih ozljeda, ali je svakome jasno da se provođenjem preventivnih postupaka može najbolje utjecati na smanjenje sportskih ozljeda. Dakle, pravilno istezanje te pravilno zagrijavanje smanjit će mogućnost nastanka ozljede.

Rest (odmor, pošteda), razumljiv je sam po sebi i cilj mu je spriječiti daljnje ozljeđivanje tkiva i smanjiti daljnje krvarenje u tkivo, tj. stvaranje ili povećanje hematoma. Pošteda katkad podrazumijeva i imobilizaciju koja se danas izbjegava u smislu apsolutnog mirovanja, nego se prema vrsti i težini ozljede uz pomoć specijalnih ortopedskih pomagala osigurava mirovanje, ali i omogućuje određeni stupanj gibanja u zglobovima.

Ice (led, hlađenje, krioterapija) sigurno je najpoznatiji i najprimjenjivaniji način zbrinjavanja sportskih ozljeda, a najvažnija zadaća ove vrste liječenja je smanjenje otekline tkiva i sprječavanje nastanka odnosno povećanja hematoma. Hlađenjem se smanjuje i mišićni spazam i ublažava bol. Bitno je naglasiti da s hlađenjem treba započeti što prije nakon ozljede i da je to najznačajnije liječenje u prva tri sata nakon ozljede, a ima ga smisla primjenjivati do 3 dana (72 sata) nakon ozljede. Nakon tog vremena treba postupcima fizikalne terapije pospješivati resorpciju hematoma. Pri primjeni krioterapije potrebno je paziti da ne dođe do otećenja kože, tj. do smrzotina. Led se uvijek treba stavljati preko pamučne suhe krpe ili tanjeg ručnika u trajanju od 10-ak minuta i to ponavljati nekoliko puta u prvih tri sata, a potom u sljedeća dva dana primjeniti ćemo led tri puta na dan.

Compression (kompresija) se u pravilu primjenjuje zajedno s hlađenjem i u tom smislu postoji danas poseban pribor, odnosno ipak se kod nas još uvijek najčešće koristimo kompresijom elastičnim zavojem preko vrećice s ledom. Kompresijom se želi “rastjerati” hematom na veću površinu i tako poboljšati uvjete resorpcije. Pri primjeni kompresije najveća je opasnost od kompromitiranja periferne cirkulacije i zato treba pažljivo dozirati kompresiju pazeći da se nepravilnim motanjem zavoja ne stvaraju nabori i tako ošteti koža.

Elevacija ili podizanje ozljeđenog ekstremiteta vrlo je bitna stavka u liječenju akutnih sportskih ozljeda, ali se često vidi kako sportaš sjedi na klupi uz teren s elastičnim zavojem preko vrećice s ledom, npr. oko gležnja, a da nije podigao nogu čak ni na klupu ili stolac. Bitno je da se ozlijeđeni ekstremitet podigne iznad razine srca 30 stupnjeva ako se želi postići potpuni učinak venske i limfne drenaže. Pri elevaciji ekstremiteta bitno je naglasiti potrebu da ekstremitet ima adekvatan oslonac, tj. da se postigne odmor i mirovanje. Elevaciju ekstremiteta treba provoditiki do nestanka otekline, odnosno hematoma.

Support (potpora) na neki način spada i u ranu i odmaklu fazu liječenja akutnih ozljeda sustava za kretanje. Sportska ortotska pomagala danas su zaista visoko sofisticirana i postoje pomagala za prvu pomoć na samom sportskom terenu odmah nakon ozljede u obliku različitih longeta, tutora – i to u kombinaciji s istodobnim hlađenjem.

DODATNI SAVJETI

Izbjegavati bilo kakav izvor topline zbog povećanja dotoka krvi na ozljeđeno mjesto, izbjegavati alkohol jer pospješuje oticanje i krvarenje, usporava cijeljenje te „maskira“ bol, izbjegavati masaže zbog dužeg vremena zacjeljivanja.

Također izbjegavati pušenje jer je nikotin vazokonstriktor te otežava drenažu nakupljene tekućine i produljuje oporavak.

Svakako je važno piti dovoljno tekućine tijekom sportske aktivnosti kako bi unesli dovoljnu količinu elektolita te da sprječimo grčenje mišića za što  nam jos može pomoći dodatan unos magnezija.

Klara Jurišić, farm.tehn.

 

Prethodna tema
Sljedeća tema

You Might Also Like