Blog

Primjena morske vode

Katarina Fehir Šola,mag.pharm.,univ.mag.pharm.

Kada govorimo o upotrebi morske vode, ne govorimo o nekoj novosti koja je izašla na tržište već govorimo o  tvari koja se u ljekovite svrhe koristi još od  antičkih vremena. Euripid je pisao o njezinim mogućnostima u liječenju bolesti: “More liječi bolesti čovjeka“ , a Hipokrat ju je preporučivao za uporabu. Galen je prvi put opisao ljekovito djelovanje čestica soli koje sadrži morski zrak. Pozitivan učinak morske vode za fizičko i psihološko zdravlje poznat je tisućama godina, a njena primjena u svakodnevnoj njezi danas je  opće prihvaćena. Prvi medicinski zapis o morskoj vodi datira iz 1697.godine, možemo reći da je to prva studija o djelotvornosti morske vode. Ljekovitost mora  je aktualizirana u 19. stoljeću kada je liječnik Claude De la Bonnardiere 1867. osmislio sustav liječenja morskom vodom, nazvavši ga talasoterapija (od grčkog thalasa, što znači more). Još jedan Francuz iz 19. stoljeća, Rene Quinton, zaslužan je za popularizaciju talasoterapije. On je formulirao vodenu otopinu temeljenu na morskoj vodi i uspješno je komercijalizirao. Talasoterapija je primjena fizičkih i kemijskih čimbenika mora u liječenju i rehabilitaciji. Tretman morem je djelotvoran zbog podražajnog djelovanja temperature zraka, vlage, brzine vjetra. Sustav liječenja grijanom morskom vodom s ciljem pomlađivanja stanica kože, uklanjanja mrtvih stanica s gornjeg sloja kože, obogaćivanja kože mineralima i odstranjivanja toksičnih tvari, vrlo je popularno u našim primorskim gradovima. Uporaba svježe morske vode potiče izmjenu minerala i toksina između tijela i vode. Morskom se terapijom ostvaruju i drugi, za tijelo povoljni učinci, uključujući opuštanje, oporavak mišića i mršavljenje.

Najčešća upotreba morske vode je za održavanje  higijene nosa i zaštita sluznice nakon bolesti nosa, kiruških zahvata, korištenja lijekova te oštećenja sluznice uzrokovanih suhim zrakom. Kada sluznica nosa ne može uslijed oštećenja održavati svoju funkciju dajemo prostor uzročnicima raznih bolesti da olakšano uđu u organizam.

Podsjetimo se da je nos početak dišnog sustava koji obavlja važne funkcije kao što su disanje, filtracija i kondicioniranje zraka. Kada zrak udišemo kroz nos, on ga na taj način čisti od prašine, alergena te ga zagrijava i vlaži. Možemo reći da nos ima zaštitnu ulogu te je važno da ga održavamo prohodnim kako bi mogao održavati svoju funkciju. Dlačice na ulazu u nosnice su važne za uklanjanje velikih čestica. Zrak koji prolazi kroz nosne hodnike udara u mnoge prepreke kao što su nosne školjke i septum. Svaki put kada zrak naiđe na neku prepreku, mijenja smjer kretanja. Čestice koje su u zraku imaju veću masu i inerciju, pa ne mogu mijenjati smjer kretanja toliko brzo kao zrak. One nastavljaju istim smjerom i udaraju u prepreke gdje se hvataju na sluz, te se s pomoću trepetljika prebacuju u ždrijelo. Iz dišnog sustava odlaze kada ih se proguta. Taj je mehanizam toliko učinkovit da niti jedna čestica veća od 4-6 mikrometara ne ulazi u pluća kroz nos. Na taj način nos vrši svoju važnu ulogu u urođenom imunosnom sustavu.
Kondicioniranje zraka kontrolira se promjenama u protoku krvnih žila i sekreciji sluznice nosa. Čestice alergena, infektivni ili otrovni materijali filtriraju se i izbacuju djelovanjem sluznice i mukoznog prekrivača koji sluznica proizvodi. Zaustavljanjem čestica alergena, nos predstavlja imunološku zapreku.

Boravkom u klimatiziranom ili grijanom prostoru u kojemu je zrak suh dolazi do sušenja nosne sluznice i neugodnog peckanja u nosu. Zbog toga je potrebno redovito prozračivati i vlažiti klimatizirane i grijane prostorije. Ovlaživači prostora su odličan izbor za vlaženje zraka, a kako nova istraživanja pokazuju imaju učinak na sporije širenje virusa. Suhi zrak u prostoru inaktivira mukoznu barijeru koja je prva linija obrane protiv respiratornih virusa; u suhom zraku virus dulje ostaje lebdjeti u zraku te dulje preživljava (Kudo et al., 2019). Održavanjem relativne vlažnosti zraka između 40% i 60% može se  umanjiti rizik za oboljevanje od teškog oblika COVID-19. Ako se ne može održavati vlažnost prostora potrebno je piti  dosta tekućine i  redovito vlažiti nos izotoničnim otopinama (Fighting Viruses with Glycans – GlycanAge, n.d.).
Na stanje nosne sluznice, osim suhog zraka, mogu utjecati i neki lijekovi kao npr. nosni dekongestivi, razni kiruški zahvati nosa, prehlada, gripa, nosni polipi, sinusitis, vazomotorni rinitis i sl. Svi ti čimbenici utječu na sluznicu nosa, pa ona ne može održavati svoju funkciju čime je olakšan ulazak uzročnika bolesti u organizam. Preporuka je da se uz primjenu dekongestiva koriste i preparati morske vode. Tijekom virusne infekcije nos ima slabu otpornost na bakterije. Kada nosni sekret promijeni boju iz prozirne u žutu ili zelenu, to označava prisustvo bakterija. U tim slučajevima potrebno je potražiti mišljenje liječnika, jer se infekcije liječe antibioticima (sistemski ili lokalno), kortikosteroidima i simptomatskom terapijom (analgetici).

Fiziološka otopina ili morska voda

Često nas pacijenti u ljekarnama traže fiziološku otopinu za vlaženje sluznice i održavanje higijene nosa. Važno je pravilno savjetovati pacijenta o prednostima korištenja morske vode. Pod pojmom fiziološke otopine podrazumijevamo izotoničnu 0,9%-tnu otopinu natrijevog klorida. Ona ima fiziološki pH te uspostavlja fiziološku funkciju cilija nosne sluznice. Kada cilije ponovno uspostave svoju funkciju, one osiguravaju odstranjivanje nečistoća koje zrakom ulaze u nosni hodnik. Fiziološka otopina nema dekongestivno djelovanje nego pomaže pri održavanju higijene nosa i čišćenju nosa od stranih čestica. Nema štetnog djelovanja, a pogodna je i za malu djecu.
Morska voda je mineralna voda koja je bogata mineralima i organskim tvarima a sastoji se od 96,5% čiste vode i 3,5% drugih tvari ( organske tvari, otopljene plinove, ugljikov dioksid, soli). Natrij klorid čini 78% saliniteta morske vode. Salinitet je prosječna masa soli po kilogramu morske vode, najčešće je 35 grama. Morska voda sadrži i magnezijev klorid, magnezij sulfat, kalcijev sulfat, kalijev sulfat. Također sadrži i bikarbonate, borate, bromide, flouride i stroncij ali u manjim koncentracijama. Minerale  te elemente u tragovima koje morska voda sadrži su magnezij, krom, bakar, nikal, kobalt, srebro, aluminij, cink, silicij, selen, fosfor, jod, željezo, molibden, barij, aluminij. Osim tih važnih sastojaka, sadrži i fitoplanktone i zooplanktone koji oslobađaju organske tvari s antibiotskim, hormonalnim i bakteriostatskim svojstvima. Morska voda kao preparat za nos je pročišćena, izotonična otopina. Izotonična otopina je otopina u kojoj koncentracija NaCl dolazi do 0.9%. Da bi došli do izotonične otopine, morskoj vodi dodaje se destilirana voda. Hipertonična otopina je otopina u kojoj je koncentracija NaCl nadilazi 0.9% tj. U<dio soli je viši nego li u izotoničnoj otopini. Koncentracija NaCl u Jadranskom moru kreće se od 3,5 – 3,8%. U medicinske svrhe preporuka je da se koristi koncetnracija od 2 – 2.5% , iz tog razloga se prirodna morska voda da bi se koristila u liječenju, treba prilagoditi koncentraciju NaCl.
Kvaliteta preparata morske vode svakako ovisi o izboru mora koje je uzeto za proizvodnju preparata. Osim po tome, preparati s morskom vodom mogu se razlikovati i po različitim dodacima koji se u njih stavljaju kako bi oplemenili i poboljšali svojstva preparata ( npr. bakar, lavanda, ektoin, magnezij). Također je važno znati proces „obrade“ morske vode iz mora do preparata. Svježa morska voda posjeduje jedinstvena ljekovita svojstva koja skladištenjem gube svoj svojstva. Jedini način za dugotrajno skladištenje prave morske vode je bakteriološka ultrafiltracija, čime se dobiva savršeno čista voda sa očuvanom strukturom.


Osim u obliku raspršivača, postoje i pripravci morske soli koji su namijenjeni za ispiranje nosa sustavom za ispiranje. Taj je način primjene pogodan za odrasle osobe.

Preporuke

Pacijentima koji po pomoć dođu u ljekarnu, treba naglasiti da je vrlo važno:

  • vlažiti prostorije u kojima se boravi i spava
  • vlažiti nos (morskim otopinama)
  • izbjegavati moguće uzročnike kongestije (alergene, prašinu, viroze…)
  • dovoljno se hidratizirati
  • izbjegavati prekomjernu upotrebu nosnih dekongestiva.

U randomiziranim kontroliranim studijama ispiranje nosa morskom vodom ili hipertoničnom otopinom soli pokazalo se učinkovitim u liječenju akutne virusne infekcije gornjih dišnih putova u smislu skraćivanja trajanja simptoma, smanjene potrošnje simptomatske terapije, manjeg postotka zaražavanja ukućana te manje prevalencije bakterijskih superinfekcija. Ispiranje nosne sluznice hipertoničnom otopinom morske vode s obzirom na sastav ima prednost u odnosu na fiziološku otopinu, a sukladno kliničkim studijama i metaanalizi, hipertonična otopina u odnosu na izotoničnu znatno poboljšava simptome bolesti (Kurtaran et al., 2018).

Također, dokazano je povoljno djelovanje na sluznicu nosa, dekongestiju te je dokazano da nema štetnog djelovanja (Huang et al., 2019).

Literatura:

Fighting viruses with glycans – GlycanAge. (n.d.). Retrieved November 8, 2020, from https://my.glycanage.com/article/fighting-viruses-with-glycans?fbclid=IwAR2nrklFkD6sK7hWlC5cIkQHXpFtQ_jyan_6VP4PtJV20j1ikLaVMlod2SU

Huang, S., Constant, S., De Servi, B., Meloni, M., Culig, J., Bertini, M., & Saaid, A. (2019). In vitro safety and performance evaluation of a seawater solution enriched with copper, hyaluronic acid, and eucalyptus for nasal lavage. Medical Devices: Evidence and Research, 12, 399–410. https://doi.org/10.2147/MDER.S209644

Kudo, E., Song, E., Yockey, L. J., Rakib, T., Wong, P. W., Homer, R. J., & Iwasaki, A. (2019). Low ambient humidity impairs barrier function and innate resistance against influenza infection. Proceedings of the National Academy of Sciences of the United States of America, 166(22), 10905–10910. https://doi.org/10.1073/pnas.1902840116

Kurtaran, H., Ugur, K. S., Yilmaz, C. S., Kaya, M., Yuksel, A., Ark, N., & Gunduz, M. (2018). The effect of different nasal irrigation solutions following septoplasty and concha radiofrequency: a prospective randomized study. Brazilian Journal of Otorhinolaryngology, 84(2), 185–190. https://doi.org/10.1016/j.bjorl.2017.01.005

Prethodna tema
Sljedeća tema

You Might Also Like