Dora Štefanac, mag. pharm.
Atopijski dermatitis je najčešći tip ekcema. Ta je kronična upalna bolest najviše prisutna u dječjoj populaciji, a pogađa do 20% djece i adolescenata širom svijeta. Obično se razvija u prvih šest mjeseci djetetova života. Ona može doći i proći s godinama, može ostati tijekom cijelog života i može se preklapati s drugim vrstama ekcema.
Atopijski dermatitis uzrokuje više faktora i vjerojatno potječe iz međusobnog djelovanja genetskih, imunoloških i čimbenika okoliša (klima, urbane sredine, pretilost). Izloženosti mikrobioma različitim utjecajima može smanjiti razvoj AD. Primjerice, kontakt i suživot sa psom zaštitni su faktor. Kod pacijenata s atopijskim dermatitisom imunološki sustav je preaktivan. Pokreće se upala koja oštećuje kožnu barijeru pri čemu koža postaje suha, javljaju se osip i svrbež. Istraživanja pokazuju da je mutacija gena odgovornog za stvaranje filaggrina povezana s razvojem atopijskog dermatitisa. Filaggrin je protein koji stvara zdravu i jaku kožnu barijeru u gornjem sloju kože. Bez filaggrina koža je tanka, propusna i sklona infekcijama.
Oko 60% djece s AD ima predispoziciju razviti jednu ili više popratnih bolesti, poput astme, alergijskog rinitisa ili alergije na hranu. Taj se fenomen naziva “atopijskim maršem”, a njegovi se uzroci i dalje istražuju.
Koji su simptomi AD?
Svrbež i suha koža su obilježja AD-a. Više od 85% ljudi s AD svakodnevno doživljava ovaj uznemirujuć simptom. Posljedica svrbeža su bolna koža, smanjena kvaliteta života i loš san. Osobe s AD mogu dobiti suhi ljuskavi osip bilo gdje na tijelu. U dojenačkoj dobi promjene na koži nalazimo na obrazima, čelu, vlasištu, gornjem dijelu trupa, šakama i stopalima. U dobi od 2. i 3. godine promjene su prisutne na pregibima velikih zglobova (laktovi, koljena, vrat). U kasnijoj dobi promjene su i dalje u pregibima, ali se mogu pojaviti na vjeđama, šakama i stopalima.Grebanjem suhe kože može doći do zadebljanja i stvrdnjavanja (lihenifikacija).
Dijagnoza se postavlja na temelju pregleda kože, specifičnih kliničkih simptoma i povijesti bolesti. Ne postoji specifični laboratorijski biljeg za dijagnosticiranje AD.
Kako se liječi AD?
U liječenju AD-a treba biti uporan. Možda ćete morati isprobati razne tretmane koji će pomoći ublažavanju simptoma. Ponekad, ako je i uspješno liječenje, simptomi se mogu vratiti.Važno je rano prepoznati stanje kako biste mogli započeti liječenje.
Kada je AD blag, važno je:
- održavati redovitu njegu radi zaštite i jačanja kožne barijere
- vlažiti kožu najmanje dva puta dnevno
- odabrati sapune bez parfema i boja
- izbjegavati grebanje u slučaju svrbeža
- svrbež ublažiti odgovarajućom kremom ili oralnim antihistaminikom
- staviti zavoj na zahvaćeni dio kože kako bi se spriječile ogrebotine
- izbjegavati usku, grubu odjeću
- koristiti ovlaživače zraka
- održavati niže temperature u sobi
- izbjegavati moguće okidače i stres
- hraniti se zdravo i dovoljno spavati.
Ako ove metode nisu dovoljne, liječnik će predložiti:
- terapiju lokalnim kortikosteroidima
- kreme s imunomodulatornim djelovanjem (takrolimus, pimekrolimus)
- antibiotske kreme
- oralne kortikosteroide
- biološke lijekove
- fototerapiju.
Prevencija AD
Kako je bolest najčešća u djetinjstvu, prevencija je usmjerena na perinatalno razdoblje.
Dojenje je zaštitni faktor, a za dojenčad koja ne mogu dojiti razvijena su adaptirana mlijeka. Djelomično hidrolizirane ili intenzivno hidrolizirane formulacije predlažu se kod dojenčadi s rizikom za razvoj alergije ili kod onih koji imaju simptome alergije na kravlje mlijeko. Također, studije pokazuju kako formule na osnovi sirutke pokazuju bolju prevenciju AD-a u odnosu na formule s kazeinom (protein iz kravljeg mlijeka).
Studije pokazuju kako primjena probiotika tijekom trudnoće i dojenačke dobi smanjuje rizik za AD od 21%. Najčešće korišteni su sojevi Lactobacillius i Bifidobacterium. Prebiotici su supstrati koji potiču rast i aktivnost probiotika. Studijom je dokazano kako bi njihova upotreba u postnatalnom razdoblju mogla smanjiti AD za 30% od 2 godine života.
Dodaci prehrani (cink, selen, vitamin D, riblje ulje) mogu smanjiti rizik od razvoja AD.
Pravilna njega kože i zaštita kožne barijere izrazito su važni za prevenciju. Redovitom primjenom emolijensa od najranije dobi kod djece s povećanim rizikom razvoja AD-a može se prevenirati njihov razvoj. Za pranje voda ne smije biti previše topla jer dodatno isušuje kožu i pojačava svrbež. Kupanje ili tuširanje trebaju biti kratki. Savjetuje se upotreba dermokozmetičkih proizvoda (medicinskih uljnih kupki i sindeta bogatih uljima).
Zaključak
Atopijski dermatitis je multifaktorski, kronični upalni poremećaj kože. Posljedica je interakcije genetskih, imunoloških i okolišnih čimbenika. AD je postao veliki javnozdravstveni problem zbog sve veće prisutnosti u svijetu, posebice u razvijenim zemljama. Bolje razumijevanje ključnih čimbenika okoliša (klima, okolišno zagađenje, urbane sredine, pušenje, pretilost) može utjecati na bolju prevenciju bolesti.
LITERATURA:
1. https://nationaleczema.org/eczema/types-of-eczema/atopic-dermatitis/&prev=search&pto=aue
3. https://www.karger.com/Article/FullText/370220&prev=search&pto=aue
4. https://www.jgl.hr/proizvodi/koza/atopijski-dermatitis
