Vijesti

Aloe vera

Aloe vera (syn. A. barbadensis)  je zeljasta trajnica s debelim sluzastim listovima koja raste u tropskom i suptropskom području najčešće u Africi i na Karibima. To je višegodišnja biljka koja može narasti do šest metara, a listovi su joj dugi do 60 cm, bodljikava ruba, pri vrhu šiljasti, mesnati, blijedozelene boje. Postoji više vrsta biljke aloe koje spadaju u porodicu Aloaceae, a razlikuju se po izgledu i sastavu. Ova biljka je poznata kao eliksir mladosti.


Zapisi koji svjedoče o ljekovitosti aloe stari su preko 6000 godina. Tradicionalno se koristi za rane, kožne bolesti te kao laksativ, a danas se istražuju njezine nove indikacije. Danas se u fitofarmaciji i službenoj medicini koriste samo produkti dobiveni iz vrsta Aloe barbedensis – zapadnoindijski aloj i Aloe capensis – afrički aloj. Svojstva i izgled aloja uvelike ovise o načinu dobivanja produkata.

Kemijski sastav

List Aloe  sadrži 12 antrakinona, uključujući aloin, barbaloin, izobarbaloin, antranol, antracin, alojnu kiselinu, krizofan kiselinu, emodin, aloj – emodin,  ester cimetove kiseline, eterično ulje te rezistanol. Te molekule pospješuju regulaciju crijevnog sustava poboljšanjem peristaltike i laksativnim djelovanjem. U malim koncentracijama antrakinoni imaju antimikrobna i antivirusna svojstva. No, u većim koncentracijama, imaju jaka purgativna svojstva te djeluju toksično.

Aloin je najvažniji sastojak u aloji te ima vrlo snažan učinak na crijevne bakterije. Razgrađuje ih i aktivira te poboljšava kontrakciju crijevnih mišića. Između Aloe capensis i Aloe barbedensis postoje kvantitativne i kvalitativne razlike. A. capensis sadrži 13-27 % aloina A i B dok A. Barbedensis sadrži 25- 40 % aloina A i B. Osim tih tvari aloe sadrže smole, saponine, ugljikohidrate, vitamine, enzime, aminokiseline,organske kiseline.

Djelovanje i upotreba

Aloe se rabi lokalno i oralno. Smatra se najsigurnijim biljnim laksansom te ujedno i najduže poznatim, jer postoje zapisi od prije 3000 godina kako se koristio u terapiji konstipacije.
Osim tradicionalne upotrebe, danas se aloe vera koristi kod dijabetesa, astme, osteoartritisa, opeklina, psorijaze itd. Sve te indikacije nisu dokazane kliničkim studijama i potrebno je dodatno istraživanje za znanstveni dokaz .  Dokazano  je da djeluje kao laksativ te ga je kao takvog odobrila FDA (Food and drug Administration). Znanstveno je dokazano da djelatna supstanca u aloe veri – aloin – djeluje kao laksativ. Najčešće se koristi u kombinacijama s drugim laksansima. Dokazano je djelovanje aloe na psorijazu (krema 0,5% kroz 4 tjedana) a također može pomoći kod opeklina od sunca, ozeblina,  zacjeljivanja rana te pelenskog osipa.
U narodnoj medicini najčešće se koristi lokalno, i to svježi sok za zacjeljivanje rana. To je iskustvo iskoristila kozmetička industrija koja je proizvela Aloe gel. Za njegovu se proizvodnju koristi parenhim mladih, središnjih listova, odnosno svježi sok vrste Aloe barbadensis (aloe vera). Taj sok ne  djeluje laksativno već je  bogat ugljikohidratima, mineralima i aminokiselinama te se koristi za izradu ljekovitog soka koji na tržište dolazi često u kombinaciji s drugim biljnim vrstama za podizanje imuniteta npr.noni.

Potrebne su mjere opreza kod uzimanja oralno, kod trudnica i dojilja, kod male djece (mlađe od 12 godina), ne smije se koristiti kod Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa, opstrukcije crijeva i u onih koji imaju problem s bubrezima te kod osoba s hemoroidima.

Interakcije
Potrebno je biti oprezan kod uzimanja aloe ako istodobno uzimate digoksin, jer aloe vera kao laksativ može smanjiti razinu kalija u organizmu. Niska razina kalija može povećati nuspojave digoksina. Oprez je neophodan i kod uzimanja diuretika te drugih laksativa.

Za ljekovite pripravke od aloe vere koristi se gel i lateks. Aloe gel je proziran, želatinozan, a dobiva se iz stanica iz središta lista, dok se lateks dobiva iz stanica neposredno ispod kože lista i žute je boje.
Aloe vera danas na tržištu dolazi u više oblika – u obliku sirupa, tableta, krema te za više indikacija, npr. podizanje imuniteta , liječenje konstipacije i dr.. Popularno je dodavanje aloe u kozmetičke pripravke – šampone, paste za zube, gelove za tuširanje, voda za uklanjanje šminke… Prije kupnje bilo kojeg proizvoda svakako zatražite mišljenje svog ljekarnika.

 

Prethodna tema
Sljedeća tema

You Might Also Like