Osteoporoza je bolest od koje obolijevaju milijuni ljudi (prvenstveno žene) te predstavlja značajan javno-zdravstveni problem.
Glavna karakteristika ove bolesti je lomljivost kostiju, do koje dolazi uslijed gubitka koštanog tkiva. Ukoliko se osteoporoza pravovremeno ne liječi dolazi do lomova kostiju i to najčešće na mjestima kao što su: kralježnica, kukovi te kosti zapešća. Navedeni prijelomi su značajna prijetnja zdravlju jer se vrlo teško saniraju i redovito zahtijevaju hospitalizaciju i operativne zahvate.

Osteoporoza se razvija bez značajnih simptoma, napreduje ¨tiho¨i često se utvrdi njezino postojanje tek nakon prijeloma kosti ili kralješka uslijed pada ili iznenadnog udarca.

Kako bi se razumjela priroda ove bolesti, važno je kost promatrati kao živo tkivo koje se neprestano mijenja, procesom u kojem nova kost zamjenjuje staru. Ovaj proces se sastoji od dvije faze: faze resorpcije kosti, u kojoj stanice-osteoklasti razgrađuju kost i stvaraju pukotine, a te pukotine, u fazi izgradnje kosti,  ispunjavaju druge stanice-osteoblasti. Zbog poremećaja navedenog procesa dolazi do gubitka kosti te se može razviti i osteoporoza.

Određeni čimbenici povećavaju rizik razvoja osteoporoze, a to su: ženski spol (žene 4 puta češće obolijevaju od osteoporoze), životna dob iznad 65 godina starosti, neke loše životne navike

( prehrana siromašna kalcijem, nedovoljna tjelesna aktivnost, pušenje, pretjerano konzumiranje alkohola i kave), uzimanje određenih lijekova (antiepileptici, oralni glukokortikoidi, sedativi, anksiolitici, hipnotici hormoni štitnjače, diuretici, heparin ) kao i postojanje nekih kroničnih oboljenja (hiperparatireoidizam, Cushingov sindrom, hipertireoza, upalna bolest crijeva, reumatoidni artritis, kronična bolest bubrega, šećerna bolest, anoreksija, stanje nakon transplantacije organa).

U cilju očuvanja i povećanja koštane mase, a samim tim i prevencije osteoporoze, bitnu funkciju ima redovita tjelesna aktivnost te dostatan unos kalcija i vitamina D u organizam.

Vježbanjem kosti izlažemo mehaničkom opterećenju i silama kojima se kost nastoji oduprijeti na način da, povećavajući koštanu masu, raspodjeljuje opterećenje na veću količinu kosti i tako novonastale uvjete poništava. Idealno bi bilo da se odrasla osoba svakodnevno, najmanje 30 minuta, bavi umjerenom tjelesnom aktivnošću. Vježbe ¨pod opterećenjem¨, odnosno vježbe u kojima se mišići i kosti odupiru gravitaciji, najbolje djeluju na stvaranje i održavanje koštane mase, a to su slijedeće vježbe: hodanje, penjanje po stepenicama, jogging, trčanje, ples, tenis, košarka, nogomet, dizanje utega.

 Nadalje, tjelesna aktivnost, kroz jačanje muskulature i poboljšavanje koordinacije, povoljno djeluje i na smanjenje mogućnosti gubljenja ravnoteže i padova, što je posebice važno kod starijih ljudi.

Optimalan dnevni unos kalcija, u cilju povećanja koštane mase, je 1000 – 1500 mg dnevno. Prvenstveno se preporučuje unos kalcija iz prirodnih izvora, kao što su: mlijeko i mliječni proizvodi, zeleno povrće, sjemenke te orašasto voće, a osobama koje iz nekog razloga (npr. bolesti crijeva, jetre, žučnog mjehura ili bubrega) ne mogu iskoristiti kalcij iz hrane, preporučuje se uzimanje pripravaka kalcija kao dodatka prehrani.

Uz dovoljan unos kalcija potrebno je dnevno unositi 400 – 800i.j.

(internacionalnih jedinica) vitamina D, koji također ima važnu ulogu u razvoju zdravih kostiju jer poboljšava apsorpciju kalcija.

                                                            Željka Macner Majcan, mag. pharm.